четвртак, 13. јун 2013.

NEKAKO S PROLJEĆA


Nekako s proljeća
uvjek meni doluta
neka ČEŽNJA tamna
tiha mudrost davna.


Spuštam ja stare kofere
na perone sudbine.
To je MIRIS zrelih godina
Moj kaput baš je dežak najdraža.


Nekako s proljeća
ja se setim starih DRUGOVA.
Probude se u meni
svi derneci pijani.


Tad nosim stare cipele.
One znaju MOJE ulice.
To je boja crnoponoćna.
Moji koraci baš su teški, najdraža.


I opet taj osećaj SAMOĆE
kad neće nikog mene krene i hoće
i opet mrakom svoje pjesme bojim
pijan od želje za usnama tvojim.


Sav sam ti od LUDILA
nekako s proljeća....


Nekako s proljeća
sjeti mene nepravda
na POBJEDE, PORAZE
i sve LAŽNE obzire.


Napravim račun PRAŠTANJA.
Popijem pusta maštanja.
To je ukus ljepog kajanja.
Moji kapci baš su teški, najdraža.



Nekako s proljeća
noć mi oči OTVARA.
Nemam san da uhvatim,
nema dana da ne izludim.


A hoću, da te vodim ja
tragom sunca, jugom, maslina.
To je dodir tvojih bedara
Moja duša baš te VOLI , najdraža.


I opet taj osećaj SAMOĆE
kad neće nikog mene krene i hoće
i opet mrakom svoje pjesme bojim
pijan od želje za usnama tvojim.


Sav sam ti od ludila
BEZ TEBE s proljeća...

6 коментара:

  1. i meni se sviđa ova pjesma...ali...
    čemu melanholija, evo nam ljeta na vratima, vruće je, sunce sja, cvrčci već pjevaju!
    obuci nešto žarko za dobro raspoloženje :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ma, to su samo hormoni i pogrešno pritisnuto "objavi" umesto "sačuvaj" (treba mi novi "miš" ili naočare :))) A kad sam već pustila u etar - neka ga, iako po redu vožnje mnogo žuri...

      Избриши
  2. Анониман18. јун 2013. 18:04

    Mnogo lep post <3 Obozavam ovu pesmu i volim da se "ubacim" u njeno raspolozenja, pa makar i melanholicno. Mislim da svako ima pravo na to, kad zeli i gde zeli.

    ОдговориИзбриши

Hvala što ste ostavili komentar.